Obala Vira je prilično razvedena, ima veći broj manjih uvala, istaknutijih rt-ova i hridi. Na razvedenost obala utjecao je sastav zemljišta i djelovanje mora.
Najrazvedeniji je sjeverni dio otoka, a najmanje raščlanjeni zapadni i jugozapadni dio izmedu rt-a Vrulje i rt-a Kozjak. Za Vir se kaže da je tipičan primjer krškog otoka, jer su procesi karakteristicni za krš maksimalno izraženi.
Erozija tla je ovdje uzrokovana sječom šuma (kojom je nekada Vir u potpunosti bio prekriven), paljenjem i ispašom, ali i zbog potenciranja klimatskih faktora. Posebno zbog izloženosti otoka sjevernim vjetrovima, burom, tramontanom i levantarom, koji nanose veliku posolicu.
Vir po klimi spada u područje pravog Mediterana. Prosječan broj sunčanih sati godišnje iznosi oko 2450, skoro 300 sunčanih dana. To ga čini klimatski ugodnim kroz cijelu godinu. Zimi prevladavaju vjetrovi sjevernog kvadranta, bura i tramontana, a u jeseni i zimi pušu jugo i levanat. U proljeće se javlja maestral koji puše gotovo cijelo ljeto.
Biljni svijet Vira kroz više od 2000 godina života ovisio je o ljudskom iskorištavanju prostora u uvjetima izoliranosti i nerazvijenosti. Prvobitni biljni pokrov sačinjavale su šume i nisko raslinje. Najintenzivnija sječa i paljenje, radi ispaše i obrade zemlje, događala se početkom 20.st.
Šumski pokrov osim crnike (mediteranskog hrasta) i borova sačinjavaju planika, zelenika, smrdljika, smrča, kupina. U predjelu zapadnog polja na pješčanoj i idivulijalnoj podlozi dio pokrova čini paprat. Od listopadnih stabala najrasprostranjeniji su bagremovi.
Na Viru su mediteranske kulture od kojih su najintenzivniji vinova loza i smokve kojih je sve manje. U posljednjih 10-ak godina nekad obradive površine zasađuju se maslinama. Nekada se smatralo da maslina zbog bure i posolice ne može rasti na Viru.
Otok Vir je zbog različitog tla, biljnog pokrova i vode, pogodan za život različitih vrsta životinjskog svijeta: zečeva, zmija, guštera, jarebica i dr. ptica, žaba, poljskih miševa, ali i novonastanjujućih čagljeva i fazana. Od morskih ptica najzastupljeniji su galebovi i pijurlini (mala vrsta galebova).
Najrazvedeniji je sjeverni dio otoka, a najmanje raščlanjeni zapadni i jugozapadni dio izmedu rt-a Vrulje i rt-a Kozjak. Za Vir se kaže da je tipičan primjer krškog otoka, jer su procesi karakteristicni za krš maksimalno izraženi.
Erozija tla je ovdje uzrokovana sječom šuma (kojom je nekada Vir u potpunosti bio prekriven), paljenjem i ispašom, ali i zbog potenciranja klimatskih faktora. Posebno zbog izloženosti otoka sjevernim vjetrovima, burom, tramontanom i levantarom, koji nanose veliku posolicu.
Vir po klimi spada u područje pravog Mediterana. Prosječan broj sunčanih sati godišnje iznosi oko 2450, skoro 300 sunčanih dana. To ga čini klimatski ugodnim kroz cijelu godinu. Zimi prevladavaju vjetrovi sjevernog kvadranta, bura i tramontana, a u jeseni i zimi pušu jugo i levanat. U proljeće se javlja maestral koji puše gotovo cijelo ljeto.
Biljni svijet Vira kroz više od 2000 godina života ovisio je o ljudskom iskorištavanju prostora u uvjetima izoliranosti i nerazvijenosti. Prvobitni biljni pokrov sačinjavale su šume i nisko raslinje. Najintenzivnija sječa i paljenje, radi ispaše i obrade zemlje, događala se početkom 20.st.
Šumski pokrov osim crnike (mediteranskog hrasta) i borova sačinjavaju planika, zelenika, smrdljika, smrča, kupina. U predjelu zapadnog polja na pješčanoj i idivulijalnoj podlozi dio pokrova čini paprat. Od listopadnih stabala najrasprostranjeniji su bagremovi.
Na Viru su mediteranske kulture od kojih su najintenzivniji vinova loza i smokve kojih je sve manje. U posljednjih 10-ak godina nekad obradive površine zasađuju se maslinama. Nekada se smatralo da maslina zbog bure i posolice ne može rasti na Viru.
Otok Vir je zbog različitog tla, biljnog pokrova i vode, pogodan za život različitih vrsta životinjskog svijeta: zečeva, zmija, guštera, jarebica i dr. ptica, žaba, poljskih miševa, ali i novonastanjujućih čagljeva i fazana. Od morskih ptica najzastupljeniji su galebovi i pijurlini (mala vrsta galebova).